ate_rosario_oncityradio
ATE ROSARIO.VANGUARDIAS&FOTOCIRUJA
Fotos Ciruja Arrived at Río Verde: Images, Poetry, Music, and Culture as Collective Territory
The 15th edition of Expo Fotos Ciruja took place at Río Verde Café Cultural, on an evening woven with found photographs, poetry, jazz, music, and a much-needed conversation about cultural work and collective construction.
There are images that seem to have lost their story. Analog photographs from the 1960s and 70s, discarded by those who once kept them, resurface and find new eyes willing to look at them.
That is, in large part, what Expo Fotos Ciruja is all about—a project by Martín Pagani that, after 14 editions across various cultural venues in Rosario, arrived at Río Verde for its 15th edition.
The initiative stems from a simple gesture: approaching a photograph, observing it, letting something in that image resonate with us, and choosing it. From that point on, another story begins. Each person can recontextualize what once belonged to someone else, give it new meaning, and transform it, through their own perspective, into part of a different memory.
Martín Pagani, an independent cultural manager and curator from Rosario, has been developing projects centered on the recovery and resignification of analog materials, alongside organizing exhibitions for emerging artists, underground music festivals, and gatherings in the city’s independent cultural spaces.
One of the evening’s standout moments came courtesy of Juli Varela—a poet, photographer, visual artist, and digital creator from Rosario. Her poetry reading had a distinct flavor: a curated selection of jazz standards chosen by Juli herself set the scene, turning that moment into something far beyond a traditional reading. Words, music, and imagery entered into dialogue within an intimate and exquisite atmosphere, perfectly aligned with the spirit of the exhibition.
Varela’s work often begins from the personal to transform into something collective. Self-love, detachment, vulnerability, and processes of transformation surface in her texts and images through an approachable, honest, and relaxed perspective.
“You’re an artist? So what do you do for a living?”
The conversation also tackled a question that, repeated so often, seems to have established itself as an unquestionable truth: “Oh, you’re an artist… but what’s your actual job?”
In the face of that mindset, the gathering gave voice to something cultural workers know all too well: being a cultural worker also means practicing a trade, producing, generating employment, building projects, and exercising rights. Recognizing oneself as a cultural worker also involves championing that identity, knowing one’s rightful entitlements, and building bridges between those who produce, manage, teach, create, and sustain cultural spaces.
And one core premise ran through the entire conversation: the collective way is the way forward. Because culture is not built in isolation. It is forged by building networks, sharing knowledge, acknowledging one another, and understanding that organizing can transform what individually seems difficult to change.
To close the event, Martín Pagani surprised the audience by revealing a lesser-known side: that of a singer. Accompanied by Matías Toscano on guitar, he performed a rendition of a Johnny Cash song, providing an unexpected musical finale to a night that had begun amidst photographs and ended with live music.
The audience was also an integral part of the event’s identity. The room brought together a crowd as diverse as the photographs on display: journalists, labor activists, university students, cultural managers, artists, and neighbors who dropped by simply to look, listen, and share.
A found photograph might belong to someone we no longer know. A poem can express something we once felt. A song can start a conversation. And a seemingly simple question can become an opportunity to reflect on how we want to build our work and our culture.
Expo Fotos Ciruja once again delivered on its foundational promise: rescuing something that seemed lost and granting it the chance to hold meaning once more. This time, not only through images, but also through the spoken word, music, and the shared encounter with others
Fotos Ciruja è arrivata a Río Verde: immagini, poesia, musica e cultura come territorio collettivo
La 15ª edizione di Expo Fotos Ciruja si è svolta presso il Río Verde Café Cultural, in una serata attraversata da fotografie ritrovate, poesia, jazz, musica e una conversazione necessaria sul lavoro culturale e sulla costruzione collettiva.
Ci sono immagini che sembrano aver perso la loro storia. Fotografie analogiche degli anni ’60 e ’70, scartate da chi un tempo le custodiva, riaffiorano e trovano nuovi occhi pronti a guardarle.
È proprio questo, in buona parte, il senso di Expo Fotos Ciruja, il progetto di Martín Pagani che, dopo 14 edizioni in diversi spazi culturali di Rosario, è approdato a Río Verde per la sua quindicesima edizione.
La proposta nasce da un gesto semplice: avvicinarsi a una fotografia, osservarla, lasciare che qualcosa di quell’immagine ci interroghi e sceglierla. Da quel momento inizia un’altra storia. Ciascuno può risignificare ciò che un tempo è appartenuto a qualcun altro, dargli un nuovo senso e trasformarlo, attraverso il proprio sguardo, in parte di una memoria differente.
Martín Pagani, curatore e operatore culturale indipendente di Rosario, porta avanti progetti legati al recupero e alla risignificazione di materiali analogici, oltre a promuovere mostre di artisti emergenti, festival di musica underground e incontri negli spazi culturali indipendenti della città.
Uno dei momenti più speciali della serata è arrivato grazie a Juli Varela, poetessa, fotografa, artista visiva e digital creator di Rosario. La sua lettura di poesie ha avuto una sfumatura particolare: una selezione di standard jazz scelti dalla stessa Juli ha accompagnato la scena, trasformando quel momento in qualcosa di più di un semplice reading. Parola, musica e immagine hanno dialogato in un’atmosfera intima e raffinata, in perfetta sintonia con lo spirito della mostra.
L’opera di Varela parte spesso dal piano personale per trasformarsi in qualcosa di collettivo. L’amor proprio, il distacco, la vulnerabilità e i processi di trasformazione emergono nei suoi testi e nelle sue immagini attraverso uno sguardo intimo, onesto e spontaneo.
«Sei un artista? Ma che lavoro fai?»
La conversazione ha aperto anche una riflessione su una domanda che, a forza di essere ripetuta, sembra essersi imposta come una verità indiscutibile: «Ah, sei un artista… ma di che cosa vivi?»
Di fronte a questa visione, l’incontro ha permesso di dare voce a qualcosa che i lavoratori della cultura conoscono bene: essere un lavoratore o una lavoratrice della cultura significa anche esercitare un mestiere, produrre, generare occupazione, costruire progetti ed esigere diritti. Riconoscersi come lavoratori della cultura implica anche difendere questa identità, conoscere i propri diritti e gettare ponti tra chi produce, gestisce, insegna, crea e sostiene gli spazi culturali.
E c’è stata un’idea che ha attraversato l’intero dialogo come una premessa fondamentale: la dimensione collettiva è la strada giusta. Perché la cultura non si costruisce in solitudine. Si costruisce creando reti, condividendo saperi, riconoscendo l’altro e comprendendo che l’organizzazione collettiva può trasformare ciò che a livello individuale appare difficile da cambiare.
Come momento conclusivo dell’evento, Martín Pagani ha sorpreso tutti svelando un lato meno conosciuto: quello di cantante. Accompagnato da Matías Toscano alla chitarra, ha regalato una versione di un brano di Johnny Cash, ponendo una chiusura musicale inaspettata a una notte iniziata tra le fotografie e conclusasi con la musica dal vivo.
Anche il pubblico è stato parte integrante dell’identità della proposta. La sala ha riunito un mosaico variegato quanto le fotografie della mostra: giornalisti, attivisti sindacali, studenti universitari, operatori culturali, artisti e cittadini del quartiere che si sono avvicinati semplicemente per guardare, ascoltare e condividere.
Una fotografia ritrovata può appartenere a qualcuno che non conosciamo più. Una poesia può raccontare qualcosa che abbiamo provato in passato. Una canzone può aprire una conversazione. E una domanda apparentemente semplice può diventare un’occasione per riflettere su come vogliamo costruire il nostro lavoro e la nostra cultura.
Expo Fotos Ciruja ha rinnovato la promessa che porta avanti fin dalle origini: salvare qualcosa che sembrava perduto e restituirgli la possibilità di acquisire un nuovo significato. Questa volta, non solo attraverso le immagini, ma anche grazie alla parola, alla musica e all’incontro con gli altri.
Fotos Ciruja og̃uahẽ Río Verde-pe: ta’angakuéra, ñe’ẽpoty, purahéi ha arandupy peteĩ yvy oñomoirũvaicha
Upe 15ª jehechauka Expo Fotos Ciruja rehegua oiko Río Verde Café Cultural-pe, peteĩ pyhare oñembohapéva ta’anga ojejuhúva, ñe’ẽpoty, jazz, purahéi ha peteĩ ñomongeta tekotevẽva tembiapo arandupýgui ha mba’eapoguasu apytépe.
Oĩ ta’anga oñandukáva okañy hague hembiasakue. Ta’anga ymaguare umi ary 60 ha 70 pegua, omboyke va’ekue umi ombyaty va’ekue yma, osẽ jey ha ojuhu resa pyahu ohechaseva chupekuéra.
Upevarehe voi oñeñe’ẽ Expo Fotos Ciruja-pe, peteĩ tembiapo Martín Pagani mba’éva, 14 jey rire opaichagua tenda arandupy Rosario-guápe, og̃uahẽ Río Verde-pe ko 15ª jehechaukápe g̃uarã.
Ko tembiapo oñepyrũ peteĩ mba’e mbykymi rupi: ñañemboja peteĩ ta’angáre, jahecha porã, jaheja toñe’ẽ ñane korasõme ha jaiporavo. Upégui oñepyrũ ambue tembiasakue. Opa tapicha ikatu ome’ẽ jey heiseha mba’e ambue tapicha mba’ekuépe, ome’ẽvo chupe ambue py’amongeta ha omoingévo, hesa rupive, peteĩ mandu’a iñambuévape.
Martín Pagani, mba’apohára ha mohendahára arandupy Rosario-gua, omotenonde hína tembiapokuéra ohekáva ha omombaretéva umi mba’e ymaguare, ha avei omongu’e jehechauka mba’apohára pyahúpe g̃uarã, vy’aguasu purahéi rehegua ha aty tenda arandupy hekosãsóvape upe távape.
Peteĩ tenda iporãvéva ko atýpe og̃uahẽ Juli Varela rupive, ñe’ẽpapára, ta’angahára ha mba’apohára Rosario-gua. Iñe’ẽpoty jemoñe’ẽ oreko peteĩ mba’e hesa’yva: jazz poravopyre ha’e voi oiporavóva omoirũ upe aravai ha ojapo chugui mba’e hypy’ũvéva peteĩ moñe’ẽreiguégui. Ñe’ẽ, purahéi ha ta’anga oñomongeta peteĩ apytu’ũ porãme, ohoháicha ko jehechauka reko.
Varela rembiapokue oñepyrũ jepi hekove teégui oiko hag̃ua chugui mba’e opavave mba’éva. Mborayhu ijehegui, poipyso, kangykue ha ñemoambue osẽ iñe’ẽ ha ita’angápe peteĩ jehecha aguĩva, añetegua ha hekosãsóvagui.
«¿Nde piko artista? ¿Ha mba’épeiko remba’apo añete?»
Upe ñomongetápe opu’ã avei peteĩ porandu ojeporandúva py’ỹi ha oñemohendámava peteĩ añeteguaicha: «Ah, nde piko artista… ha mba’épeiko remba’apo?»
Upe jehecha renondépe, ko aty oipytyvõ oñembohyapu hag̃ua mba’e umi arandupýpe omba’apóva oikuaa porãva: remba’apo ramo arandupýpe ereko avei tembiapo teete, remba’apo, remoheñói tembiaporã, reapovy tembiapokuéra ha rejerure ndererechokuéra. Ñande rekove arandupy mba’apoháraicha oikotevẽ avei ñamomba’e upe tekotee, jaikuaa ñane derecho ha ñamopu’ã puente umi oporombosavóva, oisãmbyhýva, ombo’éva, ojapóva ha omoingovéva umi tenda arandupy.
Ha oĩ peteĩ temiandu ohasáva ko ñomongeta: joaju ha’e upe tape. Arandupy ndoikói ñaneañohápe. Oñemopu’ã oñondivepa, ñamboja’óvo arandu, ñamomba’évo ambue tapichápe ha jaikuaávo joaju rupive ikatuha ñamoambue upe peteĩteĩ ndaikatúiva jajapo.
Oñemohu’ãvo upe aty, Martín Pagani oporomondýi ohechaukávo peteĩ mba’e ndojekuaapáiva: ha’eha avei opurahéiva. Matías Toscano mbarakapu reheve, opurahéi peteĩ Johnny Cash mba’ekue, omohu’ãvo purahéi rupi peteĩ pyhare oñepyrũ va’ekue ta’anga apytépe ha opáva avei purahéi reheve.
Umi opavave oúva avei omohenda ko tembiapo reko. Kotýpe oñembyaty opaichagua tapicha: maranduhára, tembiapo rehe oñorairõva, mbo’ehaovusu temimbo’ekuéra, arandupy mohendahára, mba’apohára ha tapichakuéra oúva ohecha, ohendu ha oiko hag̃ua oñondive.
Peteĩ ta’anga ojejuhúva ikatu ha’e peteĩ tapicha jaikuaa’ỹva mba’e. Peteĩ ñe’ẽpoty ikatu omombe’u mba’e ñañandu va’ekue yma. Peteĩ purahéi ikatu oavri peteĩ ñomongeta. Ha peteĩ porandu hasy’ỹva ikatu oiko chugui peteĩ tape jajepy’amongeta hag̃ua mba’éichapa ñamopu’ãse ñande rembiapo ha ñande arandupy.
Expo Fotos Ciruja ojapo jey upe omoñepyrũ va’ekue: oheka jey mba’e okañy va’erã kuri ha ome’ẽ chupe tape heise jey hag̃ua mba’e pyahu. Ko jey, ndaha’éi ta’anga rupive añónte, ha katu ñe’ẽ, purahéi ha ñomoirũ rupive opavave ndive.
Fotos Ciruja ye’e na’ Río Verde: lta’araik, lqataxac, nketegaxac qaỹa arandupy na’ shiỹaxauapi la’qa’te
Na’ 15ª n-amiyi Expo Fotos Ciruja i’ot na’ Río Verde Café Cultural, na’ lapaq nqataxagui na’ lta’araik ymaguare ojejuhúva, lqataxac, jazz, nketegaxac qaỹa na’ ntaxanaxac nqa’liite na’ l’onataxanaxac arandupy qaỹa na’ shiỹaxauapi la’qa’te.
Huete’ na’ lta’araik ‘enec da’ okañy na’ hembiasakue. Na’ fotos analógicas na’ 60 qaỹa 70 na’viyi, omboyke va’ekue na’ l-amqa’te, na’chi’te osẽ jey qaỹa ojuhu na’ lte’ pyahu ohechaseva chupekuéra.
Niyi da’ l-amqa’te Expo Fotos Ciruja, na’ l’onataxanaxac Martín Pagani mba’éva, 14 jey na’ noguet Rosario, nache ye’e Río Verde na’ 15ª n-amiyi.
Ko l’onataxanaxac oñepyrũ pete’e mba’e mbykymi rupi: ñañemboja na’ lta’araik, jahecha porã, toñe’ẽ ñane l’aqtac qaỹa jaiporavo. Nache upégui oñepyrũ ambue tembiasakue. Opa tapicha ikatu ome’ẽ heiseha mba’e pyahu, ome’ẽvo chupe ambue py’amongeta na’ hesa rupive, pete’e mandu’a iñambuévape.
Martín Pagani, l’onataxanqa ha mohendahára arandupy Rosario-gua, omotenonde na’ tembiapokuéra ohekáva na’ lta’araik ymaguare, ha avei omongu’e jehechauka na’ l’onataxanqa pyahúpe g̃uarã, vy’aguasu nketegaxac rehegua ha aty na’ tenda arandupy hekosãsóva upe távape.
Pete’e tenda iporãvéva na’ aty og̃uahẽ Juli Varela rupive, lqataxanaqa, lta’araik l’onataxanqa Rosario-gua. Iñe’ẽpoty jemoñe’ẽ oreko jazz poravopyre ha’e voi oiporavóva omoirũ upe pyhare. Lqataxac, nketegaxac qaỹa lta’araik oñomongeta pete’e apytu’ũ porãme, ohoháicha ko jehechauka reko.
Varela rembiapokue oñepyrũ hekove teégui oiko hag̃ua opavave mba’éva. Mborayhu ijehegui, kangykue qaỹa ñemoambue osẽ iñe’ẽ qaỹa ita’angápe pete’e jehecha aguĩva, añetegua ha hekosãsóvagui.
«¿’Am piko artista? ¿Qaq mba’épeiko remba’apo añete?»
Upe ñomongetápe opu’ã pete’e porandu py’ỹi ojeporandúva: «Ah, ‘am artista… ¿qaq mba’épeiko remba’apo?»
Upe jehecha renondépe, ko aty ohechauka mba’e umi l’onataxanqa oikuaa porãva: remba’apo ramo arandupýpe ereko avei tembiapo teete, remba’apo, remoheñói tembiaporã ha rejerure ndererechokuéra. Ñamomba’e ñane identidad arandupypegua, jaikuaa ñane derecho ha ñamopu’ã puente opavave ndive.
Ha oĩ pete’e temiandu: na’ la’qa’te (joaju) ha’e upe tape. Arandupy ndoikói ñaneañohápe. Oñemopu’ã oñondivepa, ñamboja’óvo arandu qaỹa jaikuaávo joaju rupive ikatuha ñamoambue opa mba’e.
Oñemohu’ãvo, Martín Pagani oporomondýi: ha’e avei opurahéiva. Matías Toscano mbaraka reheve, opurahéi pete’e tema Johnny Cash mba’ekue, omohu’ãvo purahéi rupi pete’e pyhare oñepyrũ va’ekue ta’anga apytépe.
Umi opavave oúva avei omohenda ko aty reko: maranduhára, trabajadores gremiales, estudiantes universitarios, gestores culturales, artistas qaỹa vecinos oúva ohecha, ohendu ha oiko oñondive.
Pete’e lta’araik ikatu ha’e tapicha jaikuaa’ỹva mba’e. Pete’e lqataxac ikatu omombe’u ñañandu va’ekue. Pete’e nketegaxac ikatu oavri ñomongeta. Ha pete’e porandu ikatu oiko chugui tape jajepy’amongeta hag̃ua mba’éichapa ñamopu’ãse ñande rembiapo ha ñande arandupy.
Expo Fotos Ciruja ojapo jey upe omoñepyrũ va’ekue: oheka jey mba’e okañy va’erã kuri ha ome’ẽ chupe heise jey hag̃ua mba’e pyahu. Ko jey, ndaha’éi ta’anga rupive añónte, ha katu lqataxac, nketegaxac qaỹa ñomoirũ rupive opavave ndive.
Aquí tienes la traducción al idioma Qom (Qom laqtaq):
Fotos Ciruja ye’e na’ Río Verde: lta’araik, lqataxac, nquetegaxac na’le arandupy shiỹaxauapi la’qa’te
Na’ 15ª n-amiyi Expo Fotos Ciruja huetalec na’ Río Verde Café Cultural, na’ lapaq nqataxagui na’ lta’araik ymaguare ojejuhúva, lqataxac, jazz, nquetegaxac na’le pete’e ntaxanaxac nqa’liite na’ l’onataxanaxac arandupy na’le shiỹaxauapi la’qa’te.
Huete’ na’ lta’araik ‘enec da’ okañy na’ l-amiñi. Na’ fotos analógicas na’ 60 na’le 70 na’viyi, omboyke va’ekue na’ shiỹaxauapi yma, na’chi’te osẽ jey na’le ojuhu na’ lte’ pyahu ohechaseva chupekuéra.
Niyi da’ l-amqa’te Expo Fotos Ciruja, na’ l’onataxanaxac Martín Pagani mba’éva, 14 jey na’ noguet Rosario, nache ye’e Río Verde na’ 15ª n-amiyi.
Niyi na’ tembiapo oñepyrũ pete’e mba’e mbykymi rupi: ñañemboja na’ lta’araik, jahecha porã, toñe’ẽ ñane l’aqtac na’le jaiporavo. Nache upégui oñepyrũ ambue tembiasakue. Opa tapicha ikatu ome’ẽ heiseha mba’e pyahu, ome’ẽvo chupe ambue py’amongeta na’ hesa rupive, pete’e mandu’a iñambuévape.
Martín Pagani, l’onataxanqa na’le mohendahára Rosario-gua, omotenonde na’ tembiapokuéra ohekáva na’ lta’araik ymaguare, ha avei omongu’e jehechauka na’ l’onataxanqa pyahúpe, vy’aguasu nquetegaxac na’le aty na’ tenda arandupy hekosãsóva upe távape.
Pete’e tenda iporãvéva na’ aty og̃uahẽ Juli Varela rupive, lqataxanaqa, fotógrafa na’le artista visual Rosario-gua. Iñe’ẽpoty jemoñe’ẽ oreko jazz poravopyre ha’e voi oiporavóva omoirũ upe pyhare. Lqataxac, nquetegaxac na’le lta’araik oñomongeta pete’e apytu’ũ porãme, ohoháicha ko jehechauka reko.
Varela rembiapokue oñepyrũ hekove teégui oiko hag̃ua opavave mba’éva. Mborayhu ijehegui, kangykue na’le ñemoambue osẽ iñe’ẽ na’le ita’angápe pete’e jehecha aguĩva, añetegua na’le hekosãsóvagui.
«¿’Am artista? ¿Qaq ‘am l’onataxanaxac na’ca?»
Upe ñomongetápe opu’ã pete’e porandu py’ỹi ojeporandúva: «Ah, ‘am artista… ¿qaq mba’épeiko remba’apo?»
Upe jehecha renondépe, ko aty ohechauka mba’e umi l’onataxanqa oikuaa porãva: remba’apo ramo arandupýpe ereko avei tembiapo teete, remba’apo, remoheñói tembiaporã na’le rejerure ndererechokuéra. Ñamomba’e ñane identidad arandupypegua, jaikuaa ñane derecho na’le ñamopu’ã puente opavave ndive.
Ha oĩ pete’e temiandu: na’ la’qa’te (lo colectivo) ha’e upe tape. Arandupy ndoikói ñaneañohápe. Oñemopu’ã oñondivepa, ñamboja’óvo arandu na’le jaikuaávo joaju rupive ikatuha ñamoambue opa mba’e.
Oñemohu’ãvo, Martín Pagani oporomondýi: ha’e avei opurahéiva. Matías Toscano mbaraka reheve, opurahéi pete’e tema Johnny Cash mba’ekue, omohu’ãvo purahéi rupi pete’e pyhare oñepyrũ va’ekue ta’anga apytépe na’le opáva avei purahéi reheve.
Umi opavave oúva avei omohenda ko aty reko: maranduhára, trabajadores gremiales, estudiantes universitarios, gestores culturales, artistas na’le vecinos oúva ohecha, ohendu na’le oiko oñondive.
Pete’e lta’araik ikatu ha’e tapicha jaikuaa’ỹva mba’e. Pete’e lqataxac ikatu omombe’u ñañandu va’ekue. Pete’e nquetegaxac ikatu oavri ñomongeta. Ha pete’e porandu ikatu oiko chugui tape jajepy’amongeta hag̃ua mba’éichapa ñamopu’ãse ñande rembiapo na’le ñande arandupy.
Expo Fotos Ciruja ojapo jey upe omoñepyrũ va’ekue: oheka jey mba’e okañy va’erã kuri na’le ome’ẽ chupe heise jey hag̃ua mba’e pyahu. Ko jey, ndaha’éi ta’anga rupive añónte, ha katu lqataxac, nquetegaxac na’le ñomoirũ rupive opavave ndive.

